Oj, Rašćani, moje selo ravno

Nit ikakve uspomene na te 

I ti si se naselilo davno

Od kad živi stanovnici pamte

Jesi davno ali si i slavno

Da se samo od tada napiše

Smestilo se podno Vran planine

Uspomena bilo bi previše

Pa kad sunce sa istoka sine

Uspomena tvojih je toliko

Ne možeš se nagledat miline

Da ih ne bi opisao niko

Sunce pusti svoje vrele zrake

Još za vreme feudalnog doba 

Na te tvoje kule i odžake

Iz tebe je počela seoba 

Od tog ranog sunčanoga žara

Sa svijetom naprednim se vežes

Sve u tebi živo progovara  

Ti si gnjezdo što junake ležeš

A slavuji šarene ptičice  

Tvoje žene ko najbolji momci

Popadale na tanke grančice

U Titovoj borš se vojsci

Pa vesele na granama tankim

I u prve redove su stale

Raspjevnim glasom svakojakim

A mnoge su na bojištu pale

Iznad tebe brdo od kamena  

Pokazaše velika herojstva  

A u polju travica zelena  

Branit zemlju njihova su svojstva

Po svem polju raste trava meka

I tuđina progonit ko vraga 

Kroz njeg teče Šuica rijeka 

Njihova im ognjišta su draga

Iza brda kad sunce zasije 

Tvoji ljudi bez ikakve škole

Svaka biljka u tebi se smije

Svoju zemlju znali su da vole

I obasja tvoja bjela stada

U vrijeme te prošlosti davne

Po poljani zelenih livada

Bješe pjesma Herceg Bosne slavne

Pored stada čobanice mlade

A koja je bila otpjevana

Široke ti njive i livade 

O životu Hercega Stjepana

Po livadom procvetalo cveće 

Za tu pjesmu rekli su da valja

Sve se živo počinje da kreće

Jer spominje bosanskoga kralja

U školu se opremaju đaci

Bana Tvrtka Kotromanovića

Na posao veseli seljaci

To su bila nekakva otkrića

Sve veselo veliko i malo

I nekakva duhovita djela

I bolno bi srce propjevalo

Uspomena tvoga malog sela

U tebi su četiri plemena

Tvoji su se školovali đaci

Porodična četiri imena

Kako treba da budu junaci

Sva četiri složno udružena

Od duvanjskih sviju redom sela

Kao da su od četiri brata  

Prva škola u tebi počela

Ili ptice iz jednoga jata

Još uz pomoć i ostalih sela

Doživlju se u najbržem letu 

Ta seljačka žuljevita ruka

Tvoji ljudi hodiše po svjetu

A na ime tadašnjega kuluka

Obiđoše čitavu planetu

Od pijeska, kreča i kamena

Na svakom ih ima kontinentu

U tebi je škola sagrađena

Mladi momci tvoji stanovnici

Baš u tome tvome malom selu

Oduvjek su najbolji vojnici

Sa Dušanom Jelkićem na čelu

Ali nisu bili književnici

Na hiljadu devet stotina

O tebi se ne napisa tema

Jedanestog ljeta i godine

Zato tvoje istorije nema

Nastava je tada otpočela

Pa ma kakva i kolika bila

 

Bez toga si ko ptica bez krila