Oj, Rašćani, moje selo ravno
Nit ikakve uspomene na te
I ti si se naselilo davno
Od kad živi stanovnici pamte
Jesi davno ali si i slavno
Da se samo od tada napiše
Smestilo se podno Vran planine
Uspomena bilo bi previše
Pa kad sunce sa istoka sine
Uspomena tvojih je toliko
Ne možeš se nagledat miline
Da ih ne bi opisao niko
Sunce
pusti svoje vrele zrake
Još za vreme feudalnog doba
Na te tvoje kule i odžake
Iz tebe je počela seoba
Od tog ranog sunčanoga žara
Sa svijetom naprednim se vežes
Sve
u tebi živo progovara
Ti si gnjezdo što junake ležeš
A
slavuji šarene ptičice
Tvoje žene ko najbolji momci
Popadale
na tanke grančice
U Titovoj borš se vojsci
Pa vesele na granama tankim
I u prve redove su stale
Raspjevnim glasom svakojakim
A mnoge su na bojištu pale
Iznad tebe brdo od kamena
Pokazaše velika herojstva
A u polju travica zelena
Branit zemlju njihova su svojstva
Po svem polju raste trava meka
I tuđina progonit ko vraga
Kroz njeg teče Šuica rijeka
Njihova im ognjišta su draga
Iza brda kad sunce zasije
Tvoji ljudi bez ikakve škole
Svaka biljka u tebi se smije
Svoju zemlju znali su da vole
I obasja tvoja bjela stada
U vrijeme te prošlosti davne
Po poljani zelenih livada
Bješe pjesma Herceg Bosne slavne
Pored stada čobanice mlade
A koja je bila otpjevana
Široke ti njive i livade
O životu Hercega Stjepana
Po livadom procvetalo cveće
Za tu pjesmu rekli su da valja
Sve se živo počinje da kreće
Jer spominje bosanskoga kralja
U školu se opremaju đaci
Bana Tvrtka Kotromanovića
Na posao veseli seljaci
To su bila nekakva otkrića
Sve veselo veliko i malo
I nekakva duhovita djela
I bolno bi srce propjevalo
Uspomena tvoga malog sela
U tebi su četiri plemena
Tvoji su se školovali đaci
Porodična četiri imena
Kako treba da budu junaci
Sva četiri složno udružena
Od duvanjskih sviju redom sela
Kao da su od četiri brata
Prva škola u tebi počela
Ili ptice iz jednoga jata
Još uz pomoć i ostalih sela
Doživlju se u najbržem letu
Ta seljačka žuljevita ruka
Tvoji ljudi hodiše po svjetu
A na ime tadašnjega kuluka
Obiđoše čitavu planetu
Od pijeska, kreča i kamena
Na svakom ih ima kontinentu
U tebi je škola sagrađena
Mladi momci tvoji stanovnici
Baš u tome tvome malom selu
Oduvjek su najbolji vojnici
Sa Dušanom Jelkićem na čelu
Ali nisu bili književnici
Na hiljadu devet stotina
O tebi se ne napisa tema
Jedanestog ljeta i godine
Zato tvoje istorije nema
Nastava je tada otpočela
Pa ma kakva i kolika bila
Bez toga si ko ptica bez krila
